Vlasti premještaju desetke ljudi iz državnih institucija u privatne pružatelje socijalnih usluga, birajući ih po najnižoj cijeni.’Ovako ljudi završavaju u kućama užasa’, kaže Mariana Armean, programska direktorica zaklade Estuar, u članku koji je u ponedjeljak objavio istraživački portal Snoop..
U najavi sudjelovanja na natječaju koji je ove godine organiziran u Sektoru 4 glavnog grada stoji da se tražila pružateljica socijalnih usluga za osam mjeseci skrbi za 66 osoba s neuropsihičkim smetnjama.Maksimalna vrijednost ugovora bila je 700. 000 eura.Kriterij dodjele: najniža cijena.U biti, ljudi se tretiraju kao roba.
Kako smo došli ovdje?
Prema podacima do kojih je došao Snoop, do 90% osoba s psihičkim poteškoćama u evidenciji Ministarstva rada institucionalizirano je: gotovo 3000 osoba, u usporedbi s nešto više od 300 osoba koje primaju nerezidencijalnu pomoć.
Štoviše, više od trećine osoba s psihičkim poteškoćama u ustanovama živi u centrima s više od 50 korisnika.
Većina ustanova socijalne pomoći ugošćuje mješovite skupine ranjivih pojedinaca, uključujući starije osobe, odrasle osobe s intelektualnim i psihičkim teškoćama, a ponekad čak i one s drugim vrstama invaliditeta.
Za razliku od sustava psihijatrijske skrbi, sustav socijalne pomoći težio je reformi posljednjih godina, odgovarajući na pritisak Europske komisije i postavljajući mjerljive ciljeve za deinstitucionalizaciju.
Rumunjska ima za cilj smanjiti broj institucionaliziranih odraslih osoba s invaliditetom s gotovo 17 000 do 31. prosinca 2020. na 10 349 osoba do kraja 2030. godine.
Danas država tvrdi da je napravila pomak, smanjivši broj domova s više od 50 korisnika sa 70 koliko ih je bilo u prosincu 2020. na 42 do kraja 2023.
Kako bi se potaknulo ovo smanjenje, lokalne su vlasti kažnjene za ove velike institucije dobivanjem manje sredstava iz proračuna.Međutim, stručnjaci postavljaju pitanja o načinu na koji se ta ‘deinstitucionalizacija’ odvija.
‘Ljudi su stavljeni na dražbu, u serijama’, objašnjava Georgiana Pascu, voditeljica programa u NGO Resource Center for Legal Aid..
U SEAP-u se organiziraju natječaji kojima se traže privatni pružatelji socijalnih usluga koji bi mogli preuzeti desetke ljudi odjednom, što je iz perspektive nevladinih udruga pogrešna strategija iz raznih razloga.
Prvo, to nije pristup usmjeren na osobu usmjeren na individualne potrebe.U mnogim slučajevima izvršeni su premještaji u druge jedinice manjeg kapaciteta, ali koje još uvijek funkcioniraju kao ustanove.
‘Besmisleno je nešto nazivati zaštićenim stambenim objektom ili kućom obiteljskog tipa ako imate osoblje koje radi u smjenama, a ako pojedinci ne mogu donositi nikakve odluke o tome što će jesti, gdje će raditi, kada mogu izaći van, to ostaje institucija, ” tvrdi Georgiana Pascu.
