Usamljenost u srednjoj i starijoj dobi povećava rizik od demencije za 31%, prema velikoj novoj studiji koja je uključila gotovo 609. 000 ljudi iz cijelog svijeta, izvještava Euronews.
Trenutno ne postoji lijek za demenciju, koja pogađa približno 7,9 milijuna osoba u Europskoj uniji. Ipak, rizici uključuju kombinaciju genetskih čimbenika i faktora životnog stila, kao što su tjelesna aktivnost, pušenje, konzumacija alkohola, pa čak i kvalitet naših društvenih veza.
Nova studija, objavljena u časopisu Nature Mental Health, otkrila je da usamljenost povećava rizik od razvoja demencije, Alzheimerove bolesti i vaskularne demencije, s dodatnim povećanim rizikom za starije osobe koje pate od dijabetesa ili pretilosti.
Pored toga, usamljenost povećava rizik od kognitivnog oštećenja – sveobuhvatnog problema koji obuhvaća gubitak pamćenja i poteškoće u donošenju odluka, koncentraciji ili izvršavanju zadataka – za 15%.
Nalazi su ostali značajni čak i kada su istraživači uzeli u obzir depresiju, društvenu izolaciju i druge potencijalne čimbenike rizika.
Sve ovo ukazuje da je ‘usamljenost izuzetno važan čimbenik rizika za budući razvoj demencije’, izjavio je Páraic Ó Súilleabháin, jedan od autora studije i profesor psihologije na Sveučilištu Limerick u Irskoj.
Zemlje u kojima se Europljani osjećaju usamljeno
Istraživači iz Irske, Švicarske, Francuske, Sjedinjenih Država i Kine kombinirali su podatke iz 21 studije o starenju diljem svijeta, za koju tvrde da je najveća meta-analiza do sada koja ispituje odnos između usamljenosti, demencije i kognitivnog pada.
Većina studija pitala je pojedince osjećaju li se barem povremeno usamljeno, dok je nekoliko njih također ocijenilo intenzitet te usamljenosti.
Unutar EU-a, 35% ljudi izjavljuje da se osjeća usamljeno barem jednom dnevno, a najviše stope zabilježene su u Irskoj, Luksemburgu, Bugarskoj i Grčkoj.
‘Postoje različite vrste i izvori usamljenosti koji mogu utjecati na kognitivne simptome u cijelom spektru demencije’, istaknula je Martina Luchetti, glavna autorica studije i docentica na Državnom sveučilištu Florida u Sjedinjenim Državama.
Ó Súilleabháin je izjavio da rezultati bacaju svjetlo na to zašto se čini da je usamljenost povezana s dugovječnošću ili koliko dugo ljudi žive.
Autori studije naglašavaju važnost istraživanja razloga zbog kojih se pojedinci osjećaju usamljenima i vrstu usamljenosti koju će doživjeti u budućnosti kako bi se omogućile intervencije koje bi mogle smanjiti rizik od kognitivnog pada i kasnije demencije.
‘Rješavanje usamljenosti poticanjem osjećaja povezanosti moglo bi zaštititi kognitivno zdravlje u starijoj dobi’, ustvrdila je Luchetti.
